U Kalendaru za 2007. godinu pisao sam kako su mještani sela koja gravitiraju područnoj crkvi u Podboru samoinicijativno i bez znatnije pomoći izvana prema brdu i lokalitetu Gračac, brdu iznad sela Podbora u ramskoj župi Šćit, uredili put i stazu dugu oko 600 metara kako bi na samom dvoglavom vrhu podigli spomen-obilježje precima koji su se ovdje s ujacima, fratrima okupljali u najtežim povijesnim vremenima i slavili Boga. Taj je pristup bio urađen tijekom 2006. godine.Narod nije posustao raditi na ovom zanimljivom projektu ni u prošloj godini usprkos nedostatku novčanih sredstava radne snage. Mladi i radni ljudi stalno se osipaju iz ovih krajeva i odlaze na posao u Dalmaciju i južnu Hrvatsku, gdje bi barem u sezonsko vrijeme mogli što zaraditi za obitelji koje još ostaju u Rami koja u tom pogledu podsjeća na šezdesete i sedamdesete godine prošlog stoljeća, kada se masovno išlo za zaradom u zemlje zapadne Europe, posebno u Njemačku i Austriji. Generacije tih pečalbara nestaju. Oni su rijetko za sobom u tuđinu povlačili žene i djecu. Današnji mladi pečalbari uglavnom žele živjeti normalniji obiteljski život i sa sobom vode žene i djecu. Hoće li Rama ostati pusta i cijela postati jedno veliko spomen-obilježje?Penjući se od crkve u Podboru prema vrhu Gračac, prolazite pokraj postaja Puta križa s natpisima i klupama na koje se pred svakom postajom putnik i hodočasnik može spustiti, odmoriti i uroniti u misli. Za postaje su uzeti križevi iz šest ramskih župa i većih sela župe Šćit, posebno onih koja gravitiraju ovoj područnoj crkvi. S prvom postajom - župa Rumboci - simbolizira se početak kršćanstva u Rami. Početkom prošlog stoljeća u Varvari, selu rumbočke župe, otkriveni su temelji crkve iz ranog kršćanskog doba. Križ za drugu postaju uzet je iz starog, u grmlje i zaborav zaraslog, groblja Borak u zaseoku Ćurići sela Gmići u prozorskoj župi. Križ je star i vjerojatno ga se može datirati u doba dolaska Turaka, u doba prelaska stećka kao nadgrobnog spomenika u križ, najpoznatiji kršćanski simbol. Treća i četvrta postaja simboliziraju povijest puka i vjere župe Gračac. Križ za treću postaju uzet je iz Trišćana, danas pustog sela u kojemu je početkom 19. stoljeća bilo sjedište današnje župe Gračac. Križ za četvrtu postaju uzet je iz sela Ustirama. Ukrašen je manjim križevima koji kao da niču iz velikog Isusova križa. Svi naši križevi imaju svoj početak i završetak u Isusu i njegovu križu. Za petu postaju vlč. Miljenko Džalto, župnik uzdolske župe, sam je izabrao i doveza križ iz uzdolskog groblja i on simbolizira vjernost Kristu uzdolskog naroda kroz tešku povijest i teška stradanja posljednjem ratu. Fra Branko Malekinušić, župnik iz Doljana, izabrao je i dovezao stari križ iz groblja u kojemu se nalazi spomen obilježje hajduka i borca za najosnovnija prava kršćana za vrijeme Turaka, glasovitog Mijata Tomića. Za sedmu postaju uzet je križ iz orašačkog groblja na Dubom. On simbolizira život i patnje ramskog čovjeka po planinama i gorama Rame: Gornjih Višnjana, Maglica, Orašca, Lisa, Ljubuše, Kedžare, Proslapske planine, Kozla, Trebiševa, Zlopolja, i drugih mjesta gdje se živjelo i umiralo. Križ osme postaje je iz Proslapa, sela koje se gotovo cijelo s više svojih grobalja nalazi pod vodom Ramskog jezera. Taj je križ izvađen iz jezerske vode i čuvan u kući Mate Markešića do 23. listopada 2006, kada je postavljen na obroncima Gračaca. Križ devete postaje uzet je iz Jaklića. U tom selu živjeli su u 18. stoljeću fratri skrivajući se pred i turskim nasiljem. Križ je u obliku ljiljana. Starost mu je teško odrediti. Križ desete postaje uzet je iz groblja Mluša, sela koje je prije nekih dvjesta godina bilo naseljeno katolicima, jer je muslimansko stanovništvo pomorila kuga, koja je nekoliko puta pohodila Ramu. Križ jedanaeste postaje uzet je iz starog groblja zvanog "Grčko greblje" koje se nalazi ispod starog sela Podbor, uz potok koji je kroz dugu povijest svojim vodama odnio i progutao mnoge kosti ovdje sahranjenih ljudi. Križ je veoma zanimljiv ne samo što na njemu stoji godina (1748) nego i po svojem obliku i umjetničkoj izradi. Prije nekoliko desetina godina neoprezni podborski klipani slomili su ga i položili na zemlju na ulazu u groblje. Prije nego je stavljen na mjesto jedanaeste postaje, majstor Jakov Čuljak ga je stručno "iskrpio" tako da u svoj svojoj ljepoti govori o onima koji su stoljećima obilazili groblje i tražili od Boga milost i utjehu u mnogobrojnim patnjama. Mještani sela Ploče posebno su ponosni na križ koji je uzet iz njihova groblja i može se vidjeti iz kuća gotovo cijelog sela kako se na pločkoj strani Gračaca bijeli kao labud. Križ trinaeste postaje uzet je iz groblja Ripci i predstavlja to veliko i staro selo gornjoramske kotline. Na njemu stoji godina (1825). Na njemu je također slika feniksa, simbola uskrsnuća, koja je, nažalost, s vremenom postala gotovo neprepoznatljiva na križu. Posljednju, četrnaestu postaju čini križ uzet također iz groblja Ripci koje je bilo, a i sada je groblje mjesta Šćit i ujedno fratarsko groblje. Tako taj križ simbolizira cijelu župu i povijest njezinu kroz franjevce. Križ je masivan i neobično skladno izrađen. Na njemu su i natpisi koje još nismo odgonetnuli. Slični se natpisi nalaze i na podborskom križu.Debele aluminijske ploče s natpisima postaja postavljene su krajem listopada 2007. a izradio ih je majstor iz Vareša.Naravno, s postavljanjem križeva i natpisa nije završen projekt spomen-obilježja Gračac. Još mnogo toga treba napraviti da bismo bili zadovoljni. Na samom vrhu Gračaca namjeravamo napraviti manju kapelicu u kojoj bi se moglo u savršenoj tišini prirode povući u sebe i moliti. Kada će se moći prijeći na ostvarenje te ideje teško je reći. Sada (jesen 2008) namjeravamo dovesti struju na vrh Gračaca, osvijetliti postaje Puta križa i na pojedinim mjestima proširiti stazu. Potrebna će biti potpora prijatelja izvan Rame, kao što je to bio slučaj u gradnji puta i postavljanju križeva. Ovdje napominjem da je najveća pomoć u novcu bio dar Hrvatskog obiteljskog kola (HOK) iz Münchena od 500 eura.Ukratko bih se osvrnuo na nekoliko događaja vezanih za Gračac u našem vremenu. Kako sam već ranije spomenuo, organizirana je 9. kolovoza 2006. prva kulturna priredba na Gračacu u kojoj je sudjelovalo preko četrdeset osoba, osobito mladeži, a priredbi je nazočilo preko 300 slušatelja. 2007. kao i 2008. na vanjsku proslavu sv. Ane, u večernjim satima priređene su priredbe u kojima su sudjelovali mladi i nešto stariji iz župa Gračac, Prozor, Rumboci i Šćit. Posebno treba naglasiti oduševljenje mladih kako kod proba tako i prilikom izvedbi na sam dan. Na svim ovim kulturnim priredbama nastupao je kor gornjoramske Frame pod vodstvom Sonje Jozić i svojim duhovnim izvedbama oduševljavao mnogobrojnu publiku.Želio bih da kulturna priredba na Gračacu postane tradicijom.Ipak, Gračac je imao najveći broj posjetitelja za vrijeme održavanja prvog Puta križa na Cvjetnicu, 1. travnja 2007. Bila je to veličanstvena vjerska manifestacija, odnosno pobožnost. Prema procjenama, sudjelovalo je oko 2.000 vjernika iz svih šest ramskih župa koji su se gotovo od crkve pa do vrha Gračaca (oko 600 metara) jedva kretali, ali pobožno i dirljivo slijedili put Isusove muke i slušali o mukotrpnom putu svojih predaka kroz dugu srednjovjekovnu i najnoviju povijest. Pred pojedinim postajama molili su župnici dotičnih župa, njihovi zamjenici i župljani. Fra Ivan Šarčević napisao je tekst Puta križa za Gračac u kojemu je u kraćim crtama iznio tegobe naše ramske prošlosti i nadanja da će Ramljaci stajati uz Krista i njegov križ i hrabro nositi svoje osobne, vjerske i nacionalne križeve. Veliki odaziv naroda dogodio se i na Cvjetnicu 2008, kada se po lošem hladnom vremenu s kišom i snijegom uz Gračac moleći i pjevajući uspinjao gotovo isti broj kao i u 2007. godini.Rado spominjem i Put križa koji je ramski župnik fra Mato Topić uveo na prvi dan trodnevnice sv. Ane, kojoj je posvećena područna podborska crkva. Neobično vrućeg 23. srpnja 2007, bračni su drugovi prošli uz Gračac i hrabro ponijeli svoje nevidljive, a opet teške i veoma teške križeve. Te večeri, prvi put nakon stoljeća, slavljena je sv. misa na Gračacu. Pričinjalo mi se da sva brda, sva stabla, pa i ona koja su trula ležala po šumi, sve one bezbrojne i male i velike ptice i zvijeri toga trena zašutješe i svi ljudi koji su kroz stoljeća ovuda hodili i krili se, svi oni čobani koji su ovuda napasali stoku i pjevali tugaljive pjesme o sreći i ljubavi, da su oni sada svi ovdje na Gračacu i skrušeno slave Tajnu svega, pa i ovog mjesta iznad ramskih sela Podbora i Ploče.Posebno ističem radost da je Gračac u ove dvije godine privukao sve ramske župe i župnike i tako pridonio stvaranju zajedništva i ljubavi koje su glavne odrednice našeg kršćanskog života. Isto tako napominjem da se češće vide manje ili veće skupine i pojedinci koji u poniznosti mole i penju se prema vrhu Gračaca. Posebno me 1. kolovoza 2008. oduševila grupa bračnih parova iz Valpova u Slavoniji svojom jednostavnošću, njegovanjem zajedništva i odanošću u Božju tajnu kada se penjala na Gračac i molila Put križa skupa s nekoliko obitelji iz Podbora. Nazvali su kasnije iz Valpova i rekli da im je Rama i Put križa uz Gračac najplodniji i najljepši doživljaj ovog ljeta.Dok se penjemo i težimo visinama, snažimo duh i stvaramo čvrst oslonac u izgradnji čovjeka u nama po mjeri Onoga koji je snažio naše pretke kroz cijelu našu povijest.