Fra Jerko (Gabrijel) Petričević rodio se u Jaklićima 27. studenog 1909. od roditelja Stjepana i Anđe r. Jelić. Pučku je školu završio na Šćitu, gimnaziju u Visokom, teologiju u Sarajevu. U Franjevački je red stupio 19. lipnja 1929. Privremene zavjete položio je 30. lipnja 1930., a vječne 30. lipnja 1933. Svećenički red primio je 13. ožujka 1937. godine. Djelovao je u slijedećim mjestima naše provincije: počeo je kao duhovni pomoćnik u Tuzli 1937. Iste godine postaje duhovni pomoćnik na Šćitu i tu je dužnost u ovom mjestu vršio do 1940. godine. Od 1940. do 1946. bio je vjeroučitelj i duhovni pomoćnik u Beogradu. Od 1946. do 1948. župnik je u Podhumu kod Ostrošca. Od 1948. do 1955. bio je gvardijan i župnik na Šćitu, a od 1955. do 1958. župnik u Uskoplju-Gornjem Vakufu. Godine 1958. bio je kratko vrijeme župnik u Čukliću kraj Livna. Od 1959. do 1967. župnik je u Doljanima. Od 1967. do 1970. duhovni je pomoćnik na Šćitu. 1971. bio je kratko vrijeme duhovni pomoćnik u Podmilačju. Od 1971. do 1986. radio je i boravio na Šćitu gdje je umro 3. studenoga 1986. Pokopan je 4. studenog 1986. na groblju u Ripcima.Fra Jerko je bio dva puta i osuđivan radi otkupa rakije i nekakva krmeta, pa opet radi neke krave, koja se udavila. Bilo je i većih osuda do 18 mjeseci i mnogo globe. Ipak niti je platio globu niti je išao u zatvor.Fra Jerko je bio vrlo originalna, kompleksna i svojevrsna ličnost. Bio je čovjek koji je imao svoj stav i svoje mišljenje i onda kad ga je to koštalo i kad je zbog toga morao stradavati. Bio je usamljeni individualac koji je znao stvarati svoj vlastiti svijet i živjeti u svom vlastitom ambijentu. Njegova dosljednost i neustrašivost dolazila je osobito do izražaja kad je bio gvardijan na Šćitu. Kad su ljudi u poratnim godinama, prestrašeni i neinformirani, preko noći mijenjali svoje mišljenje i uvjerenja, fra Jero je ostajao nepokolebljiv u svom uvjerenju sve dok mu se suprotno nije dokazalo. Njegovo društvo bila su djeca i mali ljudi. Znao je s njima biti solidaran i zastupati