Zemljopisni položaj Rame

Rama je kraj u sjevernoj Hercegovini, nalazi se na prijelazu iz Hercegovine u Bosnu. Ime je dobila po istoimenoj rijeci koji ima tri izvora (Rama, Krupić i Buk). Sva tri se nalaze u Gornjoj Rami. Ovaj zemljopisni prostor opkoljen je visovima i omeđen obroncima visokih planina, koji tako čine zatvorenu, izoliranu, ali unutra skladnu cjelinu. Ramu sa sjevera od vrbaske doline odvajaju je obronci planina Raduše, Vranice i Zeca. Prijevoj Makljen je i međurječno razvođe jadranskog i crnomorskog sliva. S istoka od Klisa, Ramu dijele Studena planina i Bokševica, a s juga obronci planina Čvrsnice i Vrana. Zapadna granica ide planinom Ljubušom koja je dijeli od duvanjskog područja. Rama se, prema svojoj konfiguraciji dijeli na: Gornju, Srednju te Donju i Doljane.Ukupna površina ramskog područja je 432 četvorna kilometra. Pod vodom potopljenog ramskog područja, nastankom Jablaničkog jezera 1955. godine, nalazi se 3,2 četvorna kilometra, a nastankom Ramskog jezera 1968. godine potopljeno je još 12,6 četvornih kilometara. Po državno-administrativnoj podjeli Rama se nalazi u Hercegovačko-neretvanskoj županiji, Federacija BiH, a po crkvenoj podjeli pripada Vrhbosanskoj nadbiskupiji. Danas najveći dio ramskog područja pripada općini Prozor-Rama, a manji dio općini Jablanica. Prema zadnjem službenom popisu stanovništva općina Prozor-Rama imala je 19.601 stanovnika raspoređenih u 56 naselja. Konfiguracija tla Rame uvjetovala je da se neka njena naselja nalaze na svega 300, neka i manje, a neka iznad 900 metara nadmorske visine. Međutim, i pored toga klimatski uvjeti i u planinskim mjestima nisu surovi zahvaljujući utjecaju mediteranske klime koja prodire dolinom rijeke Neretve i Rame. Zato je cijeli ovaj kraj vrlo prijatan i pitom od pamtivjeka bio privlačan za čovjekovo stanište. Kroz Ramu je u antičko doba prolazila rimska cesta od Solina prema središnjoj Bosni. Danas kroz Ramu prolazi magistralna cesta od Mostara prema Bugojnu i Zagrebu. Regionalna cesta, kompletno završena 2006. godine spaja Ramu s Tomislavgradom, Livnom i Kupresom, na zapadu. U planu je nastavak izgradnje istočnog kraka ove ceste kojim bi Rama bila spojena s Fojnicom odnosno Sarajevom.

Ramsko jezero je umjetno jezero koje je nastalo 1968. godine. Korito rijeke Rame je pregrađeno u svom gornjem toku ispod sela Mluše branom od kamenog nabačaja sa uzvodnim betonskim ekranom. Visina brane je 100 m. Kruna brane nalazi se na nadmorskoj visini 598 m. Duljina krune je 230 m. Širina brane u temeljnoj spojnici je 305 m. Kameni nabačaj napravljen je od 1.400.000 m3 materijala. Suhozid je debljine od 3 do 8 m. u koji je uzidano 66.000 m3 kamena. U betonski ekran s kontrolnom galerijom ugrađeno je 19.000 m3 betona. Debljina betonskog ekrana je od 30 do 95 cm. Kapacitet preljeva je 400 m3/s, a temeljnog ispusta 300 m3/s.Akumulacijskim jezerom potopljeno je 15,5 km2 zemljišta, 1147 raznih objekata i iseljeno 283 domaćinstva s 1.744 člana. iseljenički stampedo koji je nastao potapanjem Rame direktno i indirektno je iselio 752 obitelji s 2.939 članova. Te brojke poredane po selima izgledaju ovako: Proslap: 150 obitelji s 494 člana, Kovačevo Polje: 31 obitelj s 171 članom, Jaklići: 15 obitelji sa 76 članova, Družinovići: 15 obitelji sa 76 članova, Konj Dolac: 37 obitelji sa 126 članova, Kopčići: 24 obitelji sa 140 članova, Kozo: 13 obitelji sa 52 člana, Sopot: 5 obitelji sa 19 članova, Podbor: 26 obitelji sa 75 članova, Ploča: 29 obitelji sa 82 člana, Ripci: 40 obitelji sa 109 članova, Šćit: 20 obitelji sa 90 članova, Malgice: 16 obitelji sa 76 članova, Mluša: 18 obitelji sa 77 članova, Orašac: 53 obitelji sa 205 članova, Varvara: 20 obitelji sa 72 člana, Rumboci: 137 obitelji sa 523 člana, Zlopolje: 17 obitelji sa 127 članova, Trebiševo: 13 obitelji sa 120 članova i Zvirnjača: 33 obitelji sa 96 članova.Ramsko jezero je danas prava ljepotica kada je napunjeno. Dubina jezera je od 70 do 100 m uz branu. Duljina od brane do Varvare je 7,5 km, a širina 4,6 km. Obujam obale je 29 km. Na 595 m nadmorske visine jezero se prelijeva preko brane i ima maksimalni vodostaj površine 1.480,8 ha. Količina voda iznosi 440 000 000 m3. Otok Šćit spojen nasipom na poseban način uljepšava ovo jezero svojim izgledom i sadržajem. Dva manja otočića, Umac i Škarine, dodatno razbijaju jednoličnost površine vode i uljepšavaju ambijent. Jezero je polukružnog oblika, s mnogo zaljeva. Blagi pad obala jezero čini pristupačnim gotovo sa svih strana. Jezero se nalazi na nekadašnjim obradivim površinama, njivama i livadama sa dosta ilovače i zato su mu obale blatnjave zbog oscilacije površine jezera. Takvo tlo ponekad zamuti jezersku vodu, posebno u popodnevnim satima kada vjetar pravi valove koji udaraju u zemljane obale i zamute vodu. Inače jezero je još uvijek čisto i bistro s vodom svjetlozelene boje i velikom prozirnošću. U proljeće kada se otapaju velike količine snijega jezero se napuni, ali zbog pražnjenja akumulacije za proizvodnju električne energije brzo se troši tako da je ljeti rijetko kad puno. Redovit dotok vode dolazi sa izvora Rame, Buka i Krupića i nekoliko manjih potočića i izvora. Izvor Rame je ispod površine jezera i ne može se vidjeti dok Buk i Krupić u proljeće izviru i iz kroz godinu presušenih izvora. Rama na izvoru je dosta hladna, svega 7,5 C, ali se površina jezera dovoljno zagrije za kupače kojih je sve više kad je jezero pristupačno i puno. Zimi ponekad neki dijelovi jezera zalede, ali nikada nije potpuno zaledilo. U jezeru ima kalifornijske i potočne pastrmke, jezerske zlatovčice, smuđa, šarana, klena, babuške. Na jezeru se vidi veoma mali broj plovila zbog jer se zbog oscilacija jezera gotovo svakodnevno treba pratiti opadanje ili rast jezerske kote kako se čamac ne bi potopio ili ostao na kopnu.Cestovna komunikacija do Ramskog jezera postoji iz Prozora asfaltnom cestom, iz Tomislavgrada, Livna i Splita novom asfaltnom trasom otvorenom za promet 2006. godine, a iz Posušja preko Blidinja, Kedžare i Orašca.

Sport

HNK Rama ovaj je vikend odigrao utakmicu 12. kola prvenstva u drugoj ligi Jug. Na gradskom stadionu u Prozoru odigran je susret protiv HNK Soko iz Drežnice. Zgoditkom Ostojića u drugom poluvremenu naš je klub ostvario pobjedu 1:0. U idućem kolu HMK Rama gostuje kod Lokomotive u Vrapčićima.Mladi nogometaši HNK Rama odigrali su prvenstvene susrete u Omladinskoj ligi. U gostima kod ekipe Soko iz Drežnice pioniri Rame pobijedili su svoje vršnjake 3:0, a stariji pioniri Rame pobijedili 6:3. U idućem kolu mladi nogometaši Rame ugostit će dvije selekcije mladih nogometaša iz Stoca.U drugom kolu prvenstva košarkaša u prvoj ligi Herceg Bosne HNK Rame gostovao je u Širokom Brijegu, gdje je poražen 96:66. Idućeg vikenda naši će košarkaši ugostiti sastav HKK Busovače. /A. Burić/

Zanemareno razlikovanje

Stara latinska izreka kaže: Tko dobro razlikuje, dobro poučava!Nacionalna svijest, nacionalni pokreti, naši nacionalizmi kao i oni u svijetu nisu istoznačni. Iako ne u svim svojim fazama, rat je u svojoj završnici bio stvaranje nacionalno čistog teritorija pa su se za taj cilj koristila sva sredstva: od "humanog preseljenja", poništavanja svega što nosi epitet drugoga, do genocida. Budući da ti različiti nacionalistički projekti u BiH nisu dokraja "uspjeli", svi su u ovoj zemlji ostali frustrirani.Tu frustriranost ozakonio je Daytonski sporazum - dakle involvirane političke sile iz međunarodne zajednice - stvarajući Bosnu i Hercegovinu nemogućom državom jer su je zasnovali na etničkom čišćenju na dva entiteta (državice u državi), na dva posve isključiva modela. Republika Srpska se ozakonjuje kao ustupak i ratni profit miloševićevsko-karadžićevske Velike Srbije. Gotovo očišćena od drugih, stvara se po modelu kojega baštinimo od Francuske revolucije, Napoleonove Francuske i drugih zapadnih zemalja, po modelu državne nacije. U Federaciji Bosne i Hercegovine kombinira se model državne nacije, što u konkretnosti održavaju nacionalni (čisti ili većinski) kantoni i model suživota narodâ u miješanim kantonima. Odatle je ova država rastrgana i raspolućena pri čemu je Federacija "nemirnija" jer je proces majorizacije i "osvajanja" tuđeg i dalje omogućen, dok je RS "mirna", jer je proces čišćenja gotovo okončan.No, neriješeno nacionalno pitanje traži da ga se ne otklanja niti na brzinu rješava. Ono je činjenica. Nacionalni pokreti ili nacionalizmi nisu uvijek isti, pa "kada se kaže da su ratovi na prostoru bivše Jugoslavije bili međuetnički sukobi inspirirani nacionalizmom, onda pri tome nužno valja razlikovati između hegemonističkog i agresivnog od emancipacijskog i obrambenog nacionalizma, u svakome od tih sukoba i u svakoj od ratnih faza" (I. Bubalo).Iz prošloga sistema baštinjena "averzija" prema svemu nacionalnome i nerješavanje nacionalnoga pitanja, pomiješani s cinizmom međunarodnih politika sklonih priklanjanju sili moćnijih - zbog čega ne žele utvrditi ni uzrok rata niti razlikovati agresora od žrtve - izjednačili su sve naše nacionalizme omogućivši da se svi do jednoga izokrenu u hegemonističke, u apsolutiziranju svoje nacije u odnosu na druge sa svim oznakama religije koja spašava kolektiv i čovjeka i nudi mu univerzalne vrednote.Ovom se nacionalizmu adekvatno ne suprotstavlja nijedna veća stranka u BiH, čak ni tzv. lijeve stranke, ni akademske institucije, ni intelektualci, ni novinari, ni međunarodni tolerantni kozmopoliti (i globalisti), ni religiozni pacifisti. Gotovo svi antinacionalisti u ovoj zemlji su redovito jednostavno protiv nacionalizma, sve dotle da naciju smatraju samo primitivnom, zaostalom i pretpolitičkom kategorijom, i misle da su stvar riješili nijekanjem i nerazlikovanjem nacionalizama. Pri tome se neki od tih antinacionalista pozivaju na neku od nadnacionalnih kategorija, najviše, na "apstraktno građanstvo", kako to označava E. Kazaz, ili na gotovo metafizičku ideju bosanstva koja bi trebala zamijeniti nacionalno svrstavanje.No, ni po čemu - ni povijesno, ni konfesionalno, ni etnički, čak ni po nacionalizmima - Bosna i Hercegovina nije "Jugoslavija u malom" kao po tom surogatu bosanstva (jugoslavenstva!) koje se miješa s građanstvom i koje kategorijom pripadnosti državi (državljanstvom) želi poništiti nacionalizam, odnosno zaostale nacije, i kojemu je u konačnici kao svejedno koje je kulturološke određenosti, svjetonazora, jezika i religije, a u biti upada u klopku moćnijeg nacionalizma koji se uvijek nudi kao patriotizam. Je li i važni ZAVNOBiH u svojoj nacionalnoj definiciji republike BiH predvidio građanstvo i bosanstvo?Kako god, nije nerješivo nacionalno pitanje u ovoj državi. To ne mogu (neće) učiniti naši politički akteri, jer se teško odriču moći i vlasti kojima je osnovna poluga hegemonistički nacionalizam i apsolutno nijekanje drugoga. Međunarodna zajednica je "primirila" vanjsku nacionalističku agresiju na BiH, ali ne i onu unutarnju. Taj proces traje dugo, jer nacionalizam je đavolska kušnja koja se uvlači u svakoga i kad se najmanje nada i kad je čak niječe. Taj se proces ne bi trebao ograničiti na karijeristički mandat pojedinoga visokog predstavnika ili na neke ad hoc formirane vatrogasne delegacije, nego na uporno i ustrajno nadziranje (pa i kažnjavanje) hegemonističkog nacionalizama.Nama unutra je da se - od relevantnih institucija (i nacionalnih i religijskih) do pojedinaca - pozabavimo i oslobađamo kako vlastite napasti hegemonije nad drugima tako i nacionalizma drugih, da se ne uklanjamo u sigurnu zavjetrinu nejasnoga antinacionalizma, da ne tražimo surogate za nacionalno i da mu pogledamo u oči, jer nam hegemonistički nacionalizam oduzima ono najljepše: sve vrednote - i vrednote tradicije, i patriotizma, i države, i slobode, i dostojanstva, i humanizma, a i same vjere.

Fra Jerko (Gabrijel) Petričević rodio se u Jaklićima 27. studenog 1909. od roditelja Stjepana i Anđe r. Jelić. Pučku je školu završio na Šćitu, gimnaziju u Visokom, teologiju u Sarajevu. U Franjevački je red stupio 19. lipnja 1929. Privremene zavjete položio je 30. lipnja 1930., a vječne 30. lipnja 1933. Svećenički red primio je 13. ožujka 1937. godine. Djelovao je u slijedećim mjestima naše provincije: počeo je kao duhovni pomoćnik u Tuzli 1937. Iste godine postaje duhovni pomoćnik na Šćitu i tu je dužnost u ovom mjestu vršio do 1940. godine. Od 1940. do 1946. bio je vjeroučitelj i duhovni pomoćnik u Beogradu. Od 1946. do 1948. župnik je u Podhumu kod Ostrošca. Od 1948. do 1955. bio je gvardijan i župnik na Šćitu, a od 1955. do 1958. župnik u Uskoplju-Gornjem Vakufu. Godine 1958. bio je kratko vrijeme župnik u Čukliću kraj Livna. Od 1959. do 1967. župnik je u Doljanima. Od 1967. do 1970. duhovni je pomoćnik na Šćitu. 1971. bio je kratko vrijeme duhovni pomoćnik u Podmilačju. Od 1971. do 1986. radio je i boravio na Šćitu gdje je umro 3. studenoga 1986. Pokopan je 4. studenog 1986. na groblju u Ripcima.Fra Jerko je bio dva puta i osuđivan radi otkupa rakije i nekakva krmeta, pa opet radi neke krave, koja se udavila. Bilo je i većih osuda do 18 mjeseci i mnogo globe. Ipak niti je platio globu niti je išao u zatvor.Fra Jerko je bio vrlo originalna, kompleksna i svojevrsna ličnost. Bio je čovjek koji je imao svoj stav i svoje mišljenje i onda kad ga je to koštalo i kad je zbog toga morao stradavati. Bio je usamljeni individualac koji je znao stvarati svoj vlastiti svijet i živjeti u svom vlastitom ambijentu. Njegova dosljednost i neustrašivost dolazila je osobito do izražaja kad je bio gvardijan na Šćitu. Kad su ljudi u poratnim godinama, prestrašeni i neinformirani, preko noći mijenjali svoje mišljenje i uvjerenja, fra Jero je ostajao nepokolebljiv u svom uvjerenju sve dok mu se suprotno nije dokazalo. Njegovo društvo bila su djeca i mali ljudi. Znao je s njima biti solidaran i zastupati

Po kršćanskoj tradiciji, koju prihvaćaju i mnogi nekršćani, dva dana u godini, 1. i 2. studenog vjernici se posebno sjećaju i u duhu povezuju sa svojim pokojnicima: to su blagdan Svih svetih i Dušni dan. Ne tek uspomena, nego i zapretana vjera u prekogrobni život i Božju nagradu daje pravi smisao ovim danima i onomu što u njima činimo.

Ripci

Danas je u 11 sati, povodom blagdana Svih sveti, na groblju u Ripcima slavljena sveta misa koju je predvodio fra Mato Topić. Ovih dana odlazimo na groblja da potvrdimo da su naši pokojni dio našega životnog puta. Rijetko smo kada tako odmjereni u svojim pokretima kao u izražavanju pijeteta u ophođenju s pokojnima. Nismo ni od velikih riječi. Najviše smo za šutnju i tihu molitvu jer na taj način izražavamo poštovanje i zahvalnost pokojnima, umrlima, nastradalima, nestalima!

Svetkovina Svih Svetih

Gotovo 1200 godina Crkva slavi 1. studenoga svetkovinu Svih svetih. Papa Bonifacije IV. (608-615) posvetio je oko god. 610. rimski Panteon Bogorodici i svim mučenicima. Godinama se svetkovina Svih svetih u Rimu slavila 13. svibnja, a kasnije je prihvaćen irski i engleski datum svetkovine 1. studenoga. Papa Grgur III. posvetio je oko god. 740. u bazilici Sv. Petra u Rimu posebnu kapelicu u čast Spasitelju, njegovoj Majci, apostolima, mučenicima i svim svetima. God. 827. papa Grgur IV. odredio je da se 1. studenoga u cijeloj Crkvi na svečani način slavi spomen Svih svetih. Ta je svetkovina spomen svih svetaca, proglašenih i neproglašenih, koji su svoj život proživjeli na čast Bogu, u duhu i po zahtjevima Evanđelja i na korist bližnjima. Svetkovina Svih svetih je zapovjedani blagdan u Katoličkoj crkvi.Dan nakon Svih Svetih je Dušni dan (2. studenoga). Na taj se dan Crkva sjeća svih vjernih mrtvih, a tradicija potječe iz 7. stoljeća. Redovnik Odilo (+1049) iz samostana Cluny uspostavio je 2. studenoga kao dan kad su se redovnici posebno molili za sve vjerne mrtve. Toga se dana u crkvama slave Mise za sve vjerne mrtve iz te župe ili biskupije, odnosno za duše svih umrlih vjernika. Prema tradiciji se na taj dan obilazi grobove pokojnika, premda se običaj, zbog toga što je svetkovina Svih Svetih u većini zemalja i neradni dan, posjećivanja grobova premjestio i na 1. studenoga.Već u 4. stoljeću nalazimo prve zabilježene povijesne tragove blagdana Svih Svetih. Naime, Crkva je od svojih početaka jednom godišnje slavila sve svete mučenike. Crkva, dapače, od samih početaka u bogoslužju imenom spominje svoje mučenike. Kako je broj mučenika i drugih svetaca vremenom narastao, pa ih je bilo nemoguće sve nabrojati, Crkva ih je mnoge od njih razvrstala u kalendar, slaveći njihov spomendan u određeni datum. No i tu se našla samo manjina svetaca pa zato uvodi blagdan Svih svetih. "Pod izrazom "svi sveti", ne misli se samo na osobe koje su službeno proglašene svetima. Mnogo je veće mnoštvo onih koji nisu stavljeni ni na oltar ni u kalendar, a u životu su ostvarili velika djela ljubavi prema Bogu i bližnjemu. Upravo te želi Crkva počastiti blagdanom Svih svetih. Neupadljivi, zaboravljeni ljudi koji su savjesno obavljali svoj posao i dužnosti, često podnosili nepravde, pokorom i trpljenjem zadovoljili za svoje grijehe i svjedočili veliku požrtvovnost: majke, očevi, vrsni radnici svake ruke, liječnici, branitelji domovine i ljudi svih zanimanja.... svi oni pripadaju mnoštvu svetih i njima je posvećen blagdan Svih svetih. Crkva poziva sve ljude da ih se sjete, da im se zahvale i preporuče. To je prvi smisao posjeta grobovima. /kta/Misa na Svi svete u Rami je u 11 sati na groblju Ripci,

Ovih dana završeni su radovi na uređenju unutrašnjosti župne crkve Presvetog Srca Isusova u Prozoru. Sanirana su oštećenja na stropu i unutrašnjim zidovima, napravljena ventilacija i zamijenjene dotrajale elektroinstalacije. Fra Branko Periša, franjevac s boravkom u samostanu.

U Večernjem listu za BiH objavljen je intervju s novoizabranim načelnikom općine Prozor-Rama dr. Jozom Ivančevićem, naslovljen: Nadam se boljem i ljepšem životu u Rami. S Ivančevićem razgovarala Ana Burić, dopisnica Večernjeg lista iz Rame.
Uvjerljivu pobjedu na lokalnim izborima 5. listopada u Rami je odnijela stranka HDZ 1990. osvojivši najviše vijećničkih mjesta 8, i pobjedu svog kandidata dr. Joze Ivančevića u utrci za načelnika općine Prozor-Rama. Iako nema puno političkog staža d.r Jozo Ivančević, tri godine je prvi čovjek HDZ 1990. u Rami i trenutno zastupnik Parlamentu FBiH osvojio je čak 53 posto glasova birača pored još dva kandidata iz HDZ BiH i SDA.
VL: Vi ste već dvije godine zastupnik u Federalnom parlamentu. Zašto ste se kandidirali za načelnika općine Prozor-Rama?Dr. Ivančević: - Znao sam već dugo za probleme građana ove općine a dosta sam problema vidio radeći kao liječnik okulista i ravnatelj Doma zdravlja Rama u Prozoru. Htio sam pomoći svom narodu i naravno planiram živjeti u Rami te mi stoga nije teško niti žao napustiti posao u Parlamentu koji je vjerojatno puno lakši od ovog što me očekuje na dužnosti načelnika.Čim dobijem certifikat početkom studenog podnosim ostavku u Federalnom Parlamentu.Glavni motiv mi je služiti narodu koji zaslužuje bolje.
VL: Dobili ste 53 posto glasova birača,ostatak glasova podijelila su druga dva kandidata za načelnika. Otkud tolika naklonost građana?Dr. Ivančević: - Na dan izbora a tijekom kampanje osjetio sam veliku naklonost građana.Neki ljudi su na izbore izišli nakon dugo godina kako bi meni i mojoj stranci HDZ 1990. dali glas.Morat ću to ogromno povjerenje opravdati.Priznajem da sam malo i zabrinut ali nadam se dobrim rezultatima.Planiram naći dobre suradnike i savjetnike,želim se još više približiti ljudima,popraviti međuljudske odnose narušene tijekom proteklih godina.
VL: Koji će biti vaši prvi koraci nakon što preuzmete funkciju načelnika općine?Dr. Ivančević: Najprije ću sagledati postojeće stanje, u prvom redu financijsku situaciju a potom slijedi jedna vrsta revizije, najvjerojatnije nova sistematizacija i upoznavanje sa situacijom u drugim oblastima. Što se tiče konkretnih zadataka na terenu prioritet broj jedan je završetak vodovoda po obodu Ramskog jezera.Vrijeme je da se vodovod završi nakon godina i godina radova na tom projektu. Regionalni put Prozor-Varvara treba u cijelosti rekonstruirati, dosta je lokalnih putova u lošem stanju i sl. Sredstva obeštećenja koja ova općina dobije od Elektroprivrede HZHB za iskorištavanje Ramskog jezera većim će dijelom biti usmjerena upravo u ove i slične projekte. Postoje i drugi načini da se osiguraju sredstva. O našim projektima bit će upoznati na federalnoj i županijskoj razini a neću se libiti činiti još bolji kontakt s Vladom Republike Hrvatske od koje sam dobio značajna sredstva za Dom zdravlja Rama koji je danas potpuno renoviran i moderniziran. Sve za narod svoj.
VL: Što su prioriteti vaše stranke u narednom mandatu budući ste za naredni četverogodišnji period izradili program rada?Dr. Ivančević: - U tom programu istaknuli smo naše ciljeve vezane za poboljšanje stanja u gospodarstvu, školstvu, zdravstvu, infrastrukturi itd. Tražit ćemo modus za otvaranje novih radnih mjesta.Imamo kapacitete prijeratnih tvornica koje nećemo moći koristiti kao nekad,u prvom redu zbog loše privatizacije i rasprodaje strojeva, ali se nadam otvaranju novih radnih mjesta kroz obiteljska i obrtnička poduzetništva,imamo dosta poljoprivrednika,planiramo napraviti zadružni centar i na razne načine animirati ljude na rad i ostanak u Rami. Za ove godine pred nama znam da ću se boriti i zalagati za prosperitet općine. Jedan od prioriteta je formirati Mjesne zajednice,izabrati kvalitetne ljude koji će se sa zahtjevima obraćati meni i Općinskom vijeću. Neću gledati ljude po podobnosti niti nacionalnosti jer sam ipak načelnik svih građana Rame. Ne bojim se izazova i nadam se boljem i ljepšem životu u Rami.
VL: Vaša stranka, HDZ 1990. osvojila je najviše mjesta u OV. S kim idete u koaliciju i koga vidite kao partnera u vijeću?Dr. Ivančević -U ovom trenutku teško mi je govoriti o koalicijama iako ima naznaka i dogovora s nekim strankama o budućoj suradnji. Moja stranka osvojila je 8 mandata a druga po redu je HDZ BiH koji ima 6 vijećničkih mjesta. Još nismo dogovarali ništa iako su mi iz te stranke odmah nakon izbora čestitali na izbornoj pobjedi. Najsretniji bih bio kada bi se radilo pošteno i odluke donosile ljudski, bez pritisaka i ucjena. Rad vijeća ubuduće će moći pratiti i građani preko lokalnog radija za što dosadašnja vlast nije imala sluha i nije dozvoljavala izravan prijenos sjednica.
VL: Vaša osobna iskaznica?Dr. Ivančević: - Rođen sam u selu Družinovići, u Rami.Gimnaziju sam završio u Prozoru a studij medicine u Tuzli.Radio sam u Domu zdravlja Rama prije rata,osnovao Ratnu bolnicu u Rami/Rumbocima te 8 godina bio ravnatelj Doma zdravlja.Specijalizaciju iz oftalmologije završio sam nakon rata u Splitu i Zagrebu.Oženjen sam i imam sina i kćer.Imam privatnu radnju u Prozoru gdje radim kao okulista.Živim u obiteljskoj kući u Prozoru sa svojom obitelji i sa roditeljima koji su radni vijek proveli u Njemačkoj i ulagali u moje obrazovanje i situiranje.
VL: I na kraju, što više volite medicinu ili politiku?Dr. Ivančević: - Medicina. Iako je i politika nešto što volim.Radio sam s ljudima godinama dok sam bio liječnik, trudio sam se imati sluha za njihove probleme pa se ne bojim izazova koje donosi politika. /Ana Burić/

Franjevački svjetovni red Bosne i Hercegovine jučer je organizirao hodočašće u Kraljevu Sutjesku povodom 530. obljetnice smrti posljednje bosanske kraljice Katarine. Sudionik hodočašća bio je i Franjevački svjetovni red iz Rame (župe Gračac, Rumboci i Šćit). Uvodu u svečanost prethodilo je izlaganje dr. Dubravka Lovrenovića na temu: Katarinino vrijeme - naše vrijeme. U 11 sati slavljena je u sutješkoj crkvi hodočasnička misa koju je predvodio msgr. Pero Sudar, vrhbosanski pomoćni biskup.
Katarina Kosača-Kotromanić rođena je u Blagaju pored Mostara od majke Jelene i oca Stjepana Kosače. Bila je pobožna žena i gradi katoličku crkvu o svom trošku u Vrilima, a u Jajcu crkvu i franjevački samostan! Dio Jajca, gdje se nalazila ova crkva, naziva se i dan-danas Katina. Sama je vezla misnice i šila misno ruho, učeći lokalne žene da rade isto. U Kraljevoj Sutjesci žene i danas vezu marame i svečana ruha po načinu na koji su naučeni od kraljice Katarine. U znak velikog poštovanja pjevaju pjesme o njenoj posebnosti i dobroti, vezući marame sa originalnim tradicionalnim šarama naučenima od Katarine. Poslije pada Bosne Katarina bježi u Dubrovnik. Iz Dubrovnika odlazi u Rim gdje ostaje do kraja života, živeći, kao franjevačka trećoredca i kao udovica, neobično uzornim životom. Pokopana je u franjevačkoj crkvi Aracoeli, gdje se nalazila bosančicom pisana nadgrobna ploča s njezinim likom i natpisom. U svojoj oporuci ostavlja bosansko kraljevstvo Svetoj Stolici. U Franjevačkom nekrologiju zapisana je kao blaženica Franjevačkog reda i u Bosni se štuje 25. listopada, posebno u Kraljevoj Sutjesci u kojoj ima status vrlo poštovane, gotovo mitske žene.

Noćas počinje zimsko računanje vremena. Pomicanjem za jedan sat unatrag vrijeme u 3 sata računa se kao 2. Ramljaci dok nisu imali satova ni drugih mjerni jedinica na sebi svojstven način računali su vrijeme, mjerili duljinu, površinu i težinu. Evo kako:
Vrijeme se mjerilo različitim pojavama iz prirode prema kojima su se ljudi ravnali kao prema jednoj vrsti sata:Cigar duhana je vrijeme koje traje koliko je potrebno da se ispuši cigareta do kraja.Dok rosa ne izaje jest vrijeme koje je potrebno da bi izašlo sunce.Popasak je vremenski rok koji obuhvaća pašu ovaca do jačeg zagrijavanja sunca.Dok sunce kroz badžu zagrije je vrijeme kada sunce bude nasred neba i kroz badžu na krovu poput sunčanog sata obasjava određenu točku kraj ognjišta u kući.Vazdanak je vrijeme u kojem se blago čuva izvan sela, od jutra do predvečer.Od zvizde do zvizde je vrijeme aktivnog rada poslenika na njivi, od svitanja do smrkavanja.Od Jurjeva do Miolja dana je razdoblje u godini pod kojim se podrazumijevalo aktivno djelovanje u polju ili na njivi, vrijeme od sjetve do ubiranja plodova.
Duljina se mjerila sljedećim mjerama:Prst je mjera od 2 do 3 cm. To je ustvari širina jednoga prsta koja nije bila precizno određena. Često je u govoru za mjerenje spominjana mjera od jedan, dva ili tri prsta.Žaka je proizvoljna širina jedne skupljene šake, ne računajući palac.Podlanica proizvoljna širina dlana položena na mjernu površinu sa svih pet prstiju.Roguša je duljina raspona između palca i kažiprsta.Pedalj je duljina raspona između palca i srednjeg prsta.Lakat je mjera duljine ruke do lakta.Korak je prosječan raskorak muškarca, duljine od 1 do 1,5 metra.Držalica je mjera standardne držalice za sjekiru. Koristila se najčešće kao mjera u šumi kod sječe građe.Aršin je mjera duljine između 65 i 75 cm. Najčešće se koristila kod tkanja.Rašak je proizvoljna duljina naprave za namatanje pređe, raška. Bio je veliki i mali rašak. Ali redovito bi se spominjala duljina velikoga raška, oko 1,5 metar.Rašak za oputu bio je dugačak oko 2 metra.Površina je imala sljedeće mjerne jedinice:Postap je površina jednog kopača koju bi mogao uskopati bez odmaranja.Dušak je površina koju težak može uzorati do doručka.Težak ili motika u vinogradu je površina zemlje koju orač može uzorati za jedan dan.Žetelica je površina zemlje koju bi žetelica mogla požnjeti za jedan dan.Kosac je površina livade koju bi kosac mogao pokositi za jedan dan.Kupelica je površina livade koju bi jedna kupelica mogla pokupiti za jedan dan. Jedna kupelica je mogla pokupiti površinu od dva kosca, ako bi netko vilao sjeno.Stup je neprecizna mjera za uski a izduženi komad zemlje.Dulum je mjera od 1000 četvornih metara.Težina se mjerila sljedećim mjernim jedinicama:Deka je težina od jednog dekagrama koja se vagala na maloj vagi, tereziji. Ovom preciznom mjerom se mjerio duhan, kava, šećer i drugi skupocjeniji proizvodi.Kuzo je mjera koja obuhvaća težinu od jednog kilograma. Pravljen je od brezove kore koja bi presavijanjem činila jednu manju jednokratnu posudu. U kuzo su se brale jagode, vriskinje (borovnice).Oka je mjera od 5/4 kg. Prije kilograma sve se mjerilo na oke. I kantari su bili baždareni na mjerne jedinice oke. Postoji i uzrečica: Oka na momka. To znači da je oka pečenog mesa i oka vina bila mjera za "pravoga momka".Guzica šljiva je mjera korištena u govoru uglavnom za voće. Kada bi na voćki bilo toliko šljiva ili nekog drugog voća koliko bi jedan čovjek mogao odjednom pojesti to bi označavalo ovu mjeru.Destak je mjera drvenog suda za žito koji je vagao deset oka po čemu je i dobio ime destak. Slična ili ista mjera je i varićak, posuda za žito veličine destaka nešto drugačijeg oblika.Torba je težina kolika se mogla ponijeti u jednoj tkanoj naprtnjači, torbi. Bilo je različitih veličina, ali u torbu je proizvoljno moglo stati petnaestak oka.Bisage je mjera koja je mogla stati u dvodijelnu torbu prebačenu preko konja u koju se s obje strane tovarila ista težina tereta. U prosječno velike bisage moglo je stati preko trideset oka, a u neke mnogo više.Strana je težina od pet destaka koja se tovarila na jednu stranu konja.Metrenjača je velika vreća koja se tovarila na jednu stranu konja.Arar je veći od metrenjače, pun arar kao jedna strana natovarena na konja tovarila se samo na posebno velike i snažne konje.Tovar je težina od dvije strane, ili metrenjače ili arara koje je konj mogao ponijeti.

U Kalendaru za 2007. godinu pisao sam kako su mještani sela koja gravitiraju područnoj crkvi u Podboru samoinicijativno i bez znatnije pomoći izvana prema brdu i lokalitetu Gračac, brdu iznad sela Podbora u ramskoj župi Šćit, uredili put i stazu dugu oko 600 metara kako bi na samom dvoglavom vrhu podigli spomen-obilježje precima koji su se ovdje s ujacima, fratrima okupljali u najtežim povijesnim vremenima i slavili Boga. Taj je pristup bio urađen tijekom 2006. godine.Narod nije posustao raditi na ovom zanimljivom projektu ni u prošloj godini usprkos nedostatku novčanih sredstava radne snage. Mladi i radni ljudi stalno se osipaju iz ovih krajeva i odlaze na posao u Dalmaciju i južnu Hrvatsku, gdje bi barem u sezonsko vrijeme mogli što zaraditi za obitelji koje još ostaju u Rami koja u tom pogledu podsjeća na šezdesete i sedamdesete godine prošlog stoljeća, kada se masovno išlo za zaradom u zemlje zapadne Europe, posebno u Njemačku i Austriji. Generacije tih pečalbara nestaju. Oni su rijetko za sobom u tuđinu povlačili žene i djecu. Današnji mladi pečalbari uglavnom žele živjeti normalniji obiteljski život i sa sobom vode žene i djecu. Hoće li Rama ostati pusta i cijela postati jedno veliko spomen-obilježje?Penjući se od crkve u Podboru prema vrhu Gračac, prolazite pokraj postaja Puta križa s natpisima i klupama na koje se pred svakom postajom putnik i hodočasnik može spustiti, odmoriti i uroniti u misli. Za postaje su uzeti križevi iz šest ramskih župa i većih sela župe Šćit, posebno onih koja gravitiraju ovoj područnoj crkvi. S prvom postajom - župa Rumboci - simbolizira se početak kršćanstva u Rami. Početkom prošlog stoljeća u Varvari, selu rumbočke župe, otkriveni su temelji crkve iz ranog kršćanskog doba. Križ za drugu postaju uzet je iz starog, u grmlje i zaborav zaraslog, groblja Borak u zaseoku Ćurići sela Gmići u prozorskoj župi. Križ je star i vjerojatno ga se može datirati u doba dolaska Turaka, u doba prelaska stećka kao nadgrobnog spomenika u križ, najpoznatiji kršćanski simbol. Treća i četvrta postaja simboliziraju povijest puka i vjere župe Gračac. Križ za treću postaju uzet je iz Trišćana, danas pustog sela u kojemu je početkom 19. stoljeća bilo sjedište današnje župe Gračac. Križ za četvrtu postaju uzet je iz sela Ustirama. Ukrašen je manjim križevima koji kao da niču iz velikog Isusova križa. Svi naši križevi imaju svoj početak i završetak u Isusu i njegovu križu. Za petu postaju vlč. Miljenko Džalto, župnik uzdolske župe, sam je izabrao i doveza križ iz uzdolskog groblja i on simbolizira vjernost Kristu uzdolskog naroda kroz tešku povijest i teška stradanja posljednjem ratu. Fra Branko Malekinušić, župnik iz Doljana, izabrao je i dovezao stari križ iz groblja u kojemu se nalazi spomen obilježje hajduka i borca za najosnovnija prava kršćana za vrijeme Turaka, glasovitog Mijata Tomića. Za sedmu postaju uzet je križ iz orašačkog groblja na Dubom. On simbolizira život i patnje ramskog čovjeka po planinama i gorama Rame: Gornjih Višnjana, Maglica, Orašca, Lisa, Ljubuše, Kedžare, Proslapske planine, Kozla, Trebiševa, Zlopolja, i drugih mjesta gdje se živjelo i umiralo. Križ osme postaje je iz Proslapa, sela koje se gotovo cijelo s više svojih grobalja nalazi pod vodom Ramskog jezera. Taj je križ izvađen iz jezerske vode i čuvan u kući Mate Markešića do 23. listopada 2006, kada je postavljen na obroncima Gračaca. Križ devete postaje uzet je iz Jaklića. U tom selu živjeli su u 18. stoljeću fratri skrivajući se pred i turskim nasiljem. Križ je u obliku ljiljana. Starost mu je teško odrediti. Križ desete postaje uzet je iz groblja Mluša, sela koje je prije nekih dvjesta godina bilo naseljeno katolicima, jer je muslimansko stanovništvo pomorila kuga, koja je nekoliko puta pohodila Ramu. Križ jedanaeste postaje uzet je iz starog groblja zvanog "Grčko greblje" koje se nalazi ispod starog sela Podbor, uz potok koji je kroz dugu povijest svojim vodama odnio i progutao mnoge kosti ovdje sahranjenih ljudi. Križ je veoma zanimljiv ne samo što na njemu stoji godina (1748) nego i po svojem obliku i umjetničkoj izradi. Prije nekoliko desetina godina neoprezni podborski klipani slomili su ga i položili na zemlju na ulazu u groblje. Prije nego je stavljen na mjesto jedanaeste postaje, majstor Jakov Čuljak ga je stručno "iskrpio" tako da u svoj svojoj ljepoti govori o onima koji su stoljećima obilazili groblje i tražili od Boga milost i utjehu u mnogobrojnim patnjama. Mještani sela Ploče posebno su ponosni na križ koji je uzet iz njihova groblja i može se vidjeti iz kuća gotovo cijelog sela kako se na pločkoj strani Gračaca bijeli kao labud. Križ trinaeste postaje uzet je iz groblja Ripci i predstavlja to veliko i staro selo gornjoramske kotline. Na njemu stoji godina (1825). Na njemu je također slika feniksa, simbola uskrsnuća, koja je, nažalost, s vremenom postala gotovo neprepoznatljiva na križu. Posljednju, četrnaestu postaju čini križ uzet također iz groblja Ripci koje je bilo, a i sada je groblje mjesta Šćit i ujedno fratarsko groblje. Tako taj križ simbolizira cijelu župu i povijest njezinu kroz franjevce. Križ je masivan i neobično skladno izrađen. Na njemu su i natpisi koje još nismo odgonetnuli. Slični se natpisi nalaze i na podborskom križu.Debele aluminijske ploče s natpisima postaja postavljene su krajem listopada 2007. a izradio ih je majstor iz Vareša.Naravno, s postavljanjem križeva i natpisa nije završen projekt spomen-obilježja Gračac. Još mnogo toga treba napraviti da bismo bili zadovoljni. Na samom vrhu Gračaca namjeravamo napraviti manju kapelicu u kojoj bi se moglo u savršenoj tišini prirode povući u sebe i moliti. Kada će se moći prijeći na ostvarenje te ideje teško je reći. Sada (jesen 2008) namjeravamo dovesti struju na vrh Gračaca, osvijetliti postaje Puta križa i na pojedinim mjestima proširiti stazu. Potrebna će biti potpora prijatelja izvan Rame, kao što je to bio slučaj u gradnji puta i postavljanju križeva. Ovdje napominjem da je najveća pomoć u novcu bio dar Hrvatskog obiteljskog kola (HOK) iz Münchena od 500 eura.Ukratko bih se osvrnuo na nekoliko događaja vezanih za Gračac u našem vremenu. Kako sam već ranije spomenuo, organizirana je 9. kolovoza 2006. prva kulturna priredba na Gračacu u kojoj je sudjelovalo preko četrdeset osoba, osobito mladeži, a priredbi je nazočilo preko 300 slušatelja. 2007. kao i 2008. na vanjsku proslavu sv. Ane, u večernjim satima priređene su priredbe u kojima su sudjelovali mladi i nešto stariji iz župa Gračac, Prozor, Rumboci i Šćit. Posebno treba naglasiti oduševljenje mladih kako kod proba tako i prilikom izvedbi na sam dan. Na svim ovim kulturnim priredbama nastupao je kor gornjoramske Frame pod vodstvom Sonje Jozić i svojim duhovnim izvedbama oduševljavao mnogobrojnu publiku.Želio bih da kulturna priredba na Gračacu postane tradicijom.Ipak, Gračac je imao najveći broj posjetitelja za vrijeme održavanja prvog Puta križa na Cvjetnicu, 1. travnja 2007. Bila je to veličanstvena vjerska manifestacija, odnosno pobožnost. Prema procjenama, sudjelovalo je oko 2.000 vjernika iz svih šest ramskih župa koji su se gotovo od crkve pa do vrha Gračaca (oko 600 metara) jedva kretali, ali pobožno i dirljivo slijedili put Isusove muke i slušali o mukotrpnom putu svojih predaka kroz dugu srednjovjekovnu i najnoviju povijest. Pred pojedinim postajama molili su župnici dotičnih župa, njihovi zamjenici i župljani. Fra Ivan Šarčević napisao je tekst Puta križa za Gračac u kojemu je u kraćim crtama iznio tegobe naše ramske prošlosti i nadanja da će Ramljaci stajati uz Krista i njegov križ i hrabro nositi svoje osobne, vjerske i nacionalne križeve. Veliki odaziv naroda dogodio se i na Cvjetnicu 2008, kada se po lošem hladnom vremenu s kišom i snijegom uz Gračac moleći i pjevajući uspinjao gotovo isti broj kao i u 2007. godini.Rado spominjem i Put križa koji je ramski župnik fra Mato Topić uveo na prvi dan trodnevnice sv. Ane, kojoj je posvećena područna podborska crkva. Neobično vrućeg 23. srpnja 2007, bračni su drugovi prošli uz Gračac i hrabro ponijeli svoje nevidljive, a opet teške i veoma teške križeve. Te večeri, prvi put nakon stoljeća, slavljena je sv. misa na Gračacu. Pričinjalo mi se da sva brda, sva stabla, pa i ona koja su trula ležala po šumi, sve one bezbrojne i male i velike ptice i zvijeri toga trena zašutješe i svi ljudi koji su kroz stoljeća ovuda hodili i krili se, svi oni čobani koji su ovuda napasali stoku i pjevali tugaljive pjesme o sreći i ljubavi, da su oni sada svi ovdje na Gračacu i skrušeno slave Tajnu svega, pa i ovog mjesta iznad ramskih sela Podbora i Ploče.Posebno ističem radost da je Gračac u ove dvije godine privukao sve ramske župe i župnike i tako pridonio stvaranju zajedništva i ljubavi koje su glavne odrednice našeg kršćanskog života. Isto tako napominjem da se češće vide manje ili veće skupine i pojedinci koji u poniznosti mole i penju se prema vrhu Gračaca. Posebno me 1. kolovoza 2008. oduševila grupa bračnih parova iz Valpova u Slavoniji svojom jednostavnošću, njegovanjem zajedništva i odanošću u Božju tajnu kada se penjala na Gračac i molila Put križa skupa s nekoliko obitelji iz Podbora. Nazvali su kasnije iz Valpova i rekli da im je Rama i Put križa uz Gračac najplodniji i najljepši doživljaj ovog ljeta.Dok se penjemo i težimo visinama, snažimo duh i stvaramo čvrst oslonac u izgradnji čovjeka u nama po mjeri Onoga koji je snažio naše pretke kroz cijelu našu povijest.

Rama je prostor između planina Raduše, Ljubuše, Vrana, Čvrsnice, obronaka Bitovnje i Zeca. Stanovnici ovog prostora - Ramljaci naseljeni su uz gornji tok rijeke Rame, danas Ramskog jezera, u plodnoj ramskoj dolini pod imenom Gornja Rama (župe Rama-Šćit i Rumboci), u naseljima od planine Kolivrata do Zec planine uokvirenima u Srednju Ramu (župe Prozor i Uzdol), na prostoru uz donji tok i ušće rijeke Rame u Neretvu koji čini Donju Ramu ili Župu (župa Gračac) i u zasebnoj cjelini koju čine naselja Doljani, Sovići i Polja (župa Doljani). Posebnost ovog prostora nije samo u njegovu imenu ili geo­graf­skom izgledu, nego još više u povijesnoj sudbini njegovih stanovnika koja ih je na svoj način pokušavala lomiti i sebi prilagoditi. Mnogi su stoga morali otići nekamo u nepovrat, u iseljeništvo, u potragu za boljim i sigurnijim životom. No, bez obzira gdje su, u nekom drugom kraju Bosne i Hercegovine, Hrvatske ili nekoj drugoj zemlji ili kontinentu, vjerujemo da osjećaj svetosti na uspomene zavičaja i ramsko ime u njima nije izblijedio.

Diva Grabovčeva

Zakoni života, nove impresije, usvojeni ili nametnuti obrasci pospreme mnoge čak po najstrožim kriterijima dokazive činjenice u jednu osobitu vrstu pamćenja, koje nije aktivno na razini svijesti, ali postaje arhetipsko i funkcionira kao kolektivno pamćenje.
Mnogo je više u tradiciji bosansko-hercegovačkih Hrvata grade koja jednim dijelom ima potvrdu u materijalnim spomenicima, premda su bili izloženi svim dirigiranim i spontanim razornim elementima vatre i vode i vremena, ali drugim dijelom prepušteni su uobličavanju kreativnoj narodnoj mašti.
Imalo studiozna analiza pokazat će da je i narodna mašta slijedila jedan obrazac, koji nije dopustio stvaranje mitova od tisuća mučenika Hrvata u Bosni i Hercegovini: fratara, pučkih tribuna, domoljuba, poniženih djevojaka i žena, osakaćene djece.Taj obrazac uokviruje s ljubavlju sve žrtve u ljubav na djelu, koja neprijatelja pobjeđuje praštanjem, a žrtvu čini za njegov narod izvorištem nade i snage.
Tertulijanova izreka: Krv mučenika, sjeme kršćanstva, tu je povijesno snažno potvrđena.Najčešći martirološki motiv pučke tradicije jesu djevojke, čija je čast brutalnom silom redovito turskih silnika bila radikalno dovedena na kušnju. Mnoge su izabrale smrt. Samo u Rami ima nekoliko lokaliteta sa sačuvanim materijalnim znakovima koji čuvaju uspomenu na takve mučenice: Cvitin grob, između Šćita i Podbora, sada pod vodom, Lucijin grob na Draševu, na Gračacu, Marina pećina, te najznačajniji - Divin grob na Kedžari.Lik Dive Grabovčeve ne objedinjuje kao reprezentantan sve motive osobnih drama: kao ius primae noctis, stradavanje mladenaca i svatova, grube otimačine i sl., ali ona se po nečem izdvojila iz mnoštva inačica i postaje mjesto hodočašćenja: najprije tijekom dugoga razdoblja - više od tri stoljeća - djevojaka i mladih žena, a u posljednjih nekoliko godina do 8000 mladih ljudi iz Rame, Širokog Brijega, Duvna, Posušja, Kupresa, Uskoplja, te drugih krajeva Hercegovine i Dalmacije.
Već 1895. fra Jeronim Vladić zamjećuje da oko lika Dive Grabovčeve postoje elementi snažnog emotivnog i moralnog naboja, koji su već u pučkoj tradiciji i pobožnosti konkurirali s najsnažnijim kršćanskim svjedocima.Radi znanstvenog utemeljenja cijele priče on je pozvao dr. Ćiru Truhelku, tadašnjeg priznatog arheologa, etnologa i povjesničara i doveo ga u nezahvalan položaj da znanstvenim metodama dotakne nedodirljivo.Grob je otkopan i pronađena je lubanja pravilnih crta, djevojke od 17 godina. To je bio povod i početak literarnog fiksiranja lika Dive Grabovčeve:Ćiro Truhelka, Djevojački grob, Zagreb, 1922.Fra Blago Karačić, Diva Grabovčeva (pučka tragedija), Duvno, 1978.Ivan Aralica, Graditelj svratišta, Zagreb 1987.Dubravko Horvatić, Diva Grabovica (Pripovijest za djecu), Zagreb, 1987.
Oživljavanje lika Dive Grabovčeve za hrvatsku književnost veliko je obogaćenje, no sreća je da nitko od literata nije obogaćujućim intervencijama zatrpao pristup arhetipskoj tradicijskoj gradi, jer ona ima sve bitne elemente lika D. Grabovčeve. Hermeneutička interakcija izvorne tradicije i novih okolnosti stvaralački je ostala u okvirima kršćanskog nacrta.Štoviše, taj vulkan, suptilne, ničim do Božje providnosti zaštićene ljepote, zahvaljujući literarnom premošćivanju, ostao je aktivan.U nezaštićenoj ljepoti sadržani su svi elementi dostatni za dramaturgiju tragedije, koje se u inačici Dive Grabovčeve događa u jednom povijesnom trenutku prije 1687. godine, i koja traje unazad do iskonskog sukoba dobra i zla, u hrvatskoj povijesti varirana na bezbroj načina, i bitni je dio svake ljudske drame:Najljepša od mnogih ramskih ljepotica, koje su dolazile na zgarišta Gospine crkve i Franjevačkog samostana u Šćitu bila je kći Luke Grabovca iz Brainova Doca (Zahuma): Diva Grabovčeva.
Ženska ramska nošnja, po dizajnu i materijalima kao da ima svrhu prigušiti fizičku ljepotu, a paletom svedena na tri boje: crvenu, bijelu i crnu. Nešto se i dan-danas u Rami sačuvalo od toga kanona ljepote. On nema manihejski pristup tijelu, ali ima otvoren pogled za ulogu ljepote u oslobađanju čovjeka, gdje nježnost i ljepota nisu hendikep na uštrb slobode.Diva u pravom smislu postaje ljepotica i kolektivna sestra svih u Rami onoga trenutka kad progovara dušom slobodne žene, birajući radije smrt nego život s bogatim begom Kopčićem.Ovdje je spašeno više od ženske časti, spašen je neuprljani pojam slobode, kao mogućeg odgovora na svaku silu. To je vrhunsko priznavanje Boga. Jedino što ljudsko ostaje nedohvatljivo zlu jest sloboda, koja radikalno zaoštreno iskazuje se u izboru ljubavi i smrti. U duhovnosti ramskog puka Diva postaje znak novih mogućnosti za one koji vjeruju da ljubav i smrt ne mogu zajedno vladati svijetom i da je ljubav Božji odgovor na sve.Tako dvije žene postaju u Rami nezaobilazne na putu rasta, sazrijevanja: Gospa i Diva. Gospa, Majka od Milosti, čašćena kao nikad dohvatljivi horizont Božjih obećanja i naših, mogućnosti, majka prisutna u mnogim stradanjima ali i čudesnim buđenjima iz pepela, draga i lijepa, pred kojom se može šutjeti i biti shvaćen. Diva: sestra, majka, zaručnica, živa u ljepoti Ramkinja, koja svjedoči da je ljepota dar za život.U blizini ovih dviju žena temelji se pristup nizu pitanja...Vran-planina postaje po Divi mjesto dubljih susreta s izvorom života.Doista, treba doći i doživjeti što to znači sve ponijeti i sve ostaviti. Ne možemo uprljati izvornu čistoću. Raste količina ljepote, Vran raste s ovim umjetničkim djelom Kuzme Kovačića, kao što bi trebao rasti narod koji je rodio Divu: tijelom, maštom, dušom i patnjom.