Zemljopisni položaj Rame

Rama je kraj u sjevernoj Hercegovini, nalazi se na prijelazu iz Hercegovine u Bosnu. Ime je dobila po istoimenoj rijeci koji ima tri izvora (Rama, Krupić i Buk). Sva tri se nalaze u Gornjoj Rami. Ovaj zemljopisni prostor opkoljen je visovima i omeđen obroncima visokih planina, koji tako čine zatvorenu, izoliranu, ali unutra skladnu cjelinu. Ramu sa sjevera od vrbaske doline odvajaju je obronci planina Raduše, Vranice i Zeca. Prijevoj Makljen je i međurječno razvođe jadranskog i crnomorskog sliva. S istoka od Klisa, Ramu dijele Studena planina i Bokševica, a s juga obronci planina Čvrsnice i Vrana. Zapadna granica ide planinom Ljubušom koja je dijeli od duvanjskog područja. Rama se, prema svojoj konfiguraciji dijeli na: Gornju, Srednju te Donju i Doljane.Ukupna površina ramskog područja je 432 četvorna kilometra. Pod vodom potopljenog ramskog područja, nastankom Jablaničkog jezera 1955. godine, nalazi se 3,2 četvorna kilometra, a nastankom Ramskog jezera 1968. godine potopljeno je još 12,6 četvornih kilometara. Po državno-administrativnoj podjeli Rama se nalazi u Hercegovačko-neretvanskoj županiji, Federacija BiH, a po crkvenoj podjeli pripada Vrhbosanskoj nadbiskupiji. Danas najveći dio ramskog područja pripada općini Prozor-Rama, a manji dio općini Jablanica. Prema zadnjem službenom popisu stanovništva općina Prozor-Rama imala je 19.601 stanovnika raspoređenih u 56 naselja. Konfiguracija tla Rame uvjetovala je da se neka njena naselja nalaze na svega 300, neka i manje, a neka iznad 900 metara nadmorske visine. Međutim, i pored toga klimatski uvjeti i u planinskim mjestima nisu surovi zahvaljujući utjecaju mediteranske klime koja prodire dolinom rijeke Neretve i Rame. Zato je cijeli ovaj kraj vrlo prijatan i pitom od pamtivjeka bio privlačan za čovjekovo stanište. Kroz Ramu je u antičko doba prolazila rimska cesta od Solina prema središnjoj Bosni. Danas kroz Ramu prolazi magistralna cesta od Mostara prema Bugojnu i Zagrebu. Regionalna cesta, kompletno završena 2006. godine spaja Ramu s Tomislavgradom, Livnom i Kupresom, na zapadu. U planu je nastavak izgradnje istočnog kraka ove ceste kojim bi Rama bila spojena s Fojnicom odnosno Sarajevom.

Ramsko jezero je umjetno jezero koje je nastalo 1968. godine. Korito rijeke Rame je pregrađeno u svom gornjem toku ispod sela Mluše branom od kamenog nabačaja sa uzvodnim betonskim ekranom. Visina brane je 100 m. Kruna brane nalazi se na nadmorskoj visini 598 m. Duljina krune je 230 m. Širina brane u temeljnoj spojnici je 305 m. Kameni nabačaj napravljen je od 1.400.000 m3 materijala. Suhozid je debljine od 3 do 8 m. u koji je uzidano 66.000 m3 kamena. U betonski ekran s kontrolnom galerijom ugrađeno je 19.000 m3 betona. Debljina betonskog ekrana je od 30 do 95 cm. Kapacitet preljeva je 400 m3/s, a temeljnog ispusta 300 m3/s.Akumulacijskim jezerom potopljeno je 15,5 km2 zemljišta, 1147 raznih objekata i iseljeno 283 domaćinstva s 1.744 člana. iseljenički stampedo koji je nastao potapanjem Rame direktno i indirektno je iselio 752 obitelji s 2.939 članova. Te brojke poredane po selima izgledaju ovako: Proslap: 150 obitelji s 494 člana, Kovačevo Polje: 31 obitelj s 171 članom, Jaklići: 15 obitelji sa 76 članova, Družinovići: 15 obitelji sa 76 članova, Konj Dolac: 37 obitelji sa 126 članova, Kopčići: 24 obitelji sa 140 članova, Kozo: 13 obitelji sa 52 člana, Sopot: 5 obitelji sa 19 članova, Podbor: 26 obitelji sa 75 članova, Ploča: 29 obitelji sa 82 člana, Ripci: 40 obitelji sa 109 članova, Šćit: 20 obitelji sa 90 članova, Malgice: 16 obitelji sa 76 članova, Mluša: 18 obitelji sa 77 članova, Orašac: 53 obitelji sa 205 članova, Varvara: 20 obitelji sa 72 člana, Rumboci: 137 obitelji sa 523 člana, Zlopolje: 17 obitelji sa 127 članova, Trebiševo: 13 obitelji sa 120 članova i Zvirnjača: 33 obitelji sa 96 članova.Ramsko jezero je danas prava ljepotica kada je napunjeno. Dubina jezera je od 70 do 100 m uz branu. Duljina od brane do Varvare je 7,5 km, a širina 4,6 km. Obujam obale je 29 km. Na 595 m nadmorske visine jezero se prelijeva preko brane i ima maksimalni vodostaj površine 1.480,8 ha. Količina voda iznosi 440 000 000 m3. Otok Šćit spojen nasipom na poseban način uljepšava ovo jezero svojim izgledom i sadržajem. Dva manja otočića, Umac i Škarine, dodatno razbijaju jednoličnost površine vode i uljepšavaju ambijent. Jezero je polukružnog oblika, s mnogo zaljeva. Blagi pad obala jezero čini pristupačnim gotovo sa svih strana. Jezero se nalazi na nekadašnjim obradivim površinama, njivama i livadama sa dosta ilovače i zato su mu obale blatnjave zbog oscilacije površine jezera. Takvo tlo ponekad zamuti jezersku vodu, posebno u popodnevnim satima kada vjetar pravi valove koji udaraju u zemljane obale i zamute vodu. Inače jezero je još uvijek čisto i bistro s vodom svjetlozelene boje i velikom prozirnošću. U proljeće kada se otapaju velike količine snijega jezero se napuni, ali zbog pražnjenja akumulacije za proizvodnju električne energije brzo se troši tako da je ljeti rijetko kad puno. Redovit dotok vode dolazi sa izvora Rame, Buka i Krupića i nekoliko manjih potočića i izvora. Izvor Rame je ispod površine jezera i ne može se vidjeti dok Buk i Krupić u proljeće izviru i iz kroz godinu presušenih izvora. Rama na izvoru je dosta hladna, svega 7,5 C, ali se površina jezera dovoljno zagrije za kupače kojih je sve više kad je jezero pristupačno i puno. Zimi ponekad neki dijelovi jezera zalede, ali nikada nije potpuno zaledilo. U jezeru ima kalifornijske i potočne pastrmke, jezerske zlatovčice, smuđa, šarana, klena, babuške. Na jezeru se vidi veoma mali broj plovila zbog jer se zbog oscilacija jezera gotovo svakodnevno treba pratiti opadanje ili rast jezerske kote kako se čamac ne bi potopio ili ostao na kopnu.Cestovna komunikacija do Ramskog jezera postoji iz Prozora asfaltnom cestom, iz Tomislavgrada, Livna i Splita novom asfaltnom trasom otvorenom za promet 2006. godine, a iz Posušja preko Blidinja, Kedžare i Orašca.

Sport

HNK Rama ovaj je vikend odigrao utakmicu 12. kola prvenstva u drugoj ligi Jug. Na gradskom stadionu u Prozoru odigran je susret protiv HNK Soko iz Drežnice. Zgoditkom Ostojića u drugom poluvremenu naš je klub ostvario pobjedu 1:0. U idućem kolu HMK Rama gostuje kod Lokomotive u Vrapčićima.Mladi nogometaši HNK Rama odigrali su prvenstvene susrete u Omladinskoj ligi. U gostima kod ekipe Soko iz Drežnice pioniri Rame pobijedili su svoje vršnjake 3:0, a stariji pioniri Rame pobijedili 6:3. U idućem kolu mladi nogometaši Rame ugostit će dvije selekcije mladih nogometaša iz Stoca.U drugom kolu prvenstva košarkaša u prvoj ligi Herceg Bosne HNK Rame gostovao je u Širokom Brijegu, gdje je poražen 96:66. Idućeg vikenda naši će košarkaši ugostiti sastav HKK Busovače. /A. Burić/

Zanemareno razlikovanje

Stara latinska izreka kaže: Tko dobro razlikuje, dobro poučava!Nacionalna svijest, nacionalni pokreti, naši nacionalizmi kao i oni u svijetu nisu istoznačni. Iako ne u svim svojim fazama, rat je u svojoj završnici bio stvaranje nacionalno čistog teritorija pa su se za taj cilj koristila sva sredstva: od "humanog preseljenja", poništavanja svega što nosi epitet drugoga, do genocida. Budući da ti različiti nacionalistički projekti u BiH nisu dokraja "uspjeli", svi su u ovoj zemlji ostali frustrirani.Tu frustriranost ozakonio je Daytonski sporazum - dakle involvirane političke sile iz međunarodne zajednice - stvarajući Bosnu i Hercegovinu nemogućom državom jer su je zasnovali na etničkom čišćenju na dva entiteta (državice u državi), na dva posve isključiva modela. Republika Srpska se ozakonjuje kao ustupak i ratni profit miloševićevsko-karadžićevske Velike Srbije. Gotovo očišćena od drugih, stvara se po modelu kojega baštinimo od Francuske revolucije, Napoleonove Francuske i drugih zapadnih zemalja, po modelu državne nacije. U Federaciji Bosne i Hercegovine kombinira se model državne nacije, što u konkretnosti održavaju nacionalni (čisti ili većinski) kantoni i model suživota narodâ u miješanim kantonima. Odatle je ova država rastrgana i raspolućena pri čemu je Federacija "nemirnija" jer je proces majorizacije i "osvajanja" tuđeg i dalje omogućen, dok je RS "mirna", jer je proces čišćenja gotovo okončan.No, neriješeno nacionalno pitanje traži da ga se ne otklanja niti na brzinu rješava. Ono je činjenica. Nacionalni pokreti ili nacionalizmi nisu uvijek isti, pa "kada se kaže da su ratovi na prostoru bivše Jugoslavije bili međuetnički sukobi inspirirani nacionalizmom, onda pri tome nužno valja razlikovati između hegemonističkog i agresivnog od emancipacijskog i obrambenog nacionalizma, u svakome od tih sukoba i u svakoj od ratnih faza" (I. Bubalo).Iz prošloga sistema baštinjena "averzija" prema svemu nacionalnome i nerješavanje nacionalnoga pitanja, pomiješani s cinizmom međunarodnih politika sklonih priklanjanju sili moćnijih - zbog čega ne žele utvrditi ni uzrok rata niti razlikovati agresora od žrtve - izjednačili su sve naše nacionalizme omogućivši da se svi do jednoga izokrenu u hegemonističke, u apsolutiziranju svoje nacije u odnosu na druge sa svim oznakama religije koja spašava kolektiv i čovjeka i nudi mu univerzalne vrednote.Ovom se nacionalizmu adekvatno ne suprotstavlja nijedna veća stranka u BiH, čak ni tzv. lijeve stranke, ni akademske institucije, ni intelektualci, ni novinari, ni međunarodni tolerantni kozmopoliti (i globalisti), ni religiozni pacifisti. Gotovo svi antinacionalisti u ovoj zemlji su redovito jednostavno protiv nacionalizma, sve dotle da naciju smatraju samo primitivnom, zaostalom i pretpolitičkom kategorijom, i misle da su stvar riješili nijekanjem i nerazlikovanjem nacionalizama. Pri tome se neki od tih antinacionalista pozivaju na neku od nadnacionalnih kategorija, najviše, na "apstraktno građanstvo", kako to označava E. Kazaz, ili na gotovo metafizičku ideju bosanstva koja bi trebala zamijeniti nacionalno svrstavanje.No, ni po čemu - ni povijesno, ni konfesionalno, ni etnički, čak ni po nacionalizmima - Bosna i Hercegovina nije "Jugoslavija u malom" kao po tom surogatu bosanstva (jugoslavenstva!) koje se miješa s građanstvom i koje kategorijom pripadnosti državi (državljanstvom) želi poništiti nacionalizam, odnosno zaostale nacije, i kojemu je u konačnici kao svejedno koje je kulturološke određenosti, svjetonazora, jezika i religije, a u biti upada u klopku moćnijeg nacionalizma koji se uvijek nudi kao patriotizam. Je li i važni ZAVNOBiH u svojoj nacionalnoj definiciji republike BiH predvidio građanstvo i bosanstvo?Kako god, nije nerješivo nacionalno pitanje u ovoj državi. To ne mogu (neće) učiniti naši politički akteri, jer se teško odriču moći i vlasti kojima je osnovna poluga hegemonistički nacionalizam i apsolutno nijekanje drugoga. Međunarodna zajednica je "primirila" vanjsku nacionalističku agresiju na BiH, ali ne i onu unutarnju. Taj proces traje dugo, jer nacionalizam je đavolska kušnja koja se uvlači u svakoga i kad se najmanje nada i kad je čak niječe. Taj se proces ne bi trebao ograničiti na karijeristički mandat pojedinoga visokog predstavnika ili na neke ad hoc formirane vatrogasne delegacije, nego na uporno i ustrajno nadziranje (pa i kažnjavanje) hegemonističkog nacionalizama.Nama unutra je da se - od relevantnih institucija (i nacionalnih i religijskih) do pojedinaca - pozabavimo i oslobađamo kako vlastite napasti hegemonije nad drugima tako i nacionalizma drugih, da se ne uklanjamo u sigurnu zavjetrinu nejasnoga antinacionalizma, da ne tražimo surogate za nacionalno i da mu pogledamo u oči, jer nam hegemonistički nacionalizam oduzima ono najljepše: sve vrednote - i vrednote tradicije, i patriotizma, i države, i slobode, i dostojanstva, i humanizma, a i same vjere.

Fra Jerko (Gabrijel) Petričević rodio se u Jaklićima 27. studenog 1909. od roditelja Stjepana i Anđe r. Jelić. Pučku je školu završio na Šćitu, gimnaziju u Visokom, teologiju u Sarajevu. U Franjevački je red stupio 19. lipnja 1929. Privremene zavjete položio je 30. lipnja 1930., a vječne 30. lipnja 1933. Svećenički red primio je 13. ožujka 1937. godine. Djelovao je u slijedećim mjestima naše provincije: počeo je kao duhovni pomoćnik u Tuzli 1937. Iste godine postaje duhovni pomoćnik na Šćitu i tu je dužnost u ovom mjestu vršio do 1940. godine. Od 1940. do 1946. bio je vjeroučitelj i duhovni pomoćnik u Beogradu. Od 1946. do 1948. župnik je u Podhumu kod Ostrošca. Od 1948. do 1955. bio je gvardijan i župnik na Šćitu, a od 1955. do 1958. župnik u Uskoplju-Gornjem Vakufu. Godine 1958. bio je kratko vrijeme župnik u Čukliću kraj Livna. Od 1959. do 1967. župnik je u Doljanima. Od 1967. do 1970. duhovni je pomoćnik na Šćitu. 1971. bio je kratko vrijeme duhovni pomoćnik u Podmilačju. Od 1971. do 1986. radio je i boravio na Šćitu gdje je umro 3. studenoga 1986. Pokopan je 4. studenog 1986. na groblju u Ripcima.Fra Jerko je bio dva puta i osuđivan radi otkupa rakije i nekakva krmeta, pa opet radi neke krave, koja se udavila. Bilo je i većih osuda do 18 mjeseci i mnogo globe. Ipak niti je platio globu niti je išao u zatvor.Fra Jerko je bio vrlo originalna, kompleksna i svojevrsna ličnost. Bio je čovjek koji je imao svoj stav i svoje mišljenje i onda kad ga je to koštalo i kad je zbog toga morao stradavati. Bio je usamljeni individualac koji je znao stvarati svoj vlastiti svijet i živjeti u svom vlastitom ambijentu. Njegova dosljednost i neustrašivost dolazila je osobito do izražaja kad je bio gvardijan na Šćitu. Kad su ljudi u poratnim godinama, prestrašeni i neinformirani, preko noći mijenjali svoje mišljenje i uvjerenja, fra Jero je ostajao nepokolebljiv u svom uvjerenju sve dok mu se suprotno nije dokazalo. Njegovo društvo bila su djeca i mali ljudi. Znao je s njima biti solidaran i zastupati

Po kršćanskoj tradiciji, koju prihvaćaju i mnogi nekršćani, dva dana u godini, 1. i 2. studenog vjernici se posebno sjećaju i u duhu povezuju sa svojim pokojnicima: to su blagdan Svih svetih i Dušni dan. Ne tek uspomena, nego i zapretana vjera u prekogrobni život i Božju nagradu daje pravi smisao ovim danima i onomu što u njima činimo.

Ripci

Danas je u 11 sati, povodom blagdana Svih sveti, na groblju u Ripcima slavljena sveta misa koju je predvodio fra Mato Topić. Ovih dana odlazimo na groblja da potvrdimo da su naši pokojni dio našega životnog puta. Rijetko smo kada tako odmjereni u svojim pokretima kao u izražavanju pijeteta u ophođenju s pokojnima. Nismo ni od velikih riječi. Najviše smo za šutnju i tihu molitvu jer na taj način izražavamo poštovanje i zahvalnost pokojnima, umrlima, nastradalima, nestalima!